Sažetak
Predmet rada jesu složeni procesi ,,samo-oblikovanja" novog historicizma i/ili poetike kulture u vremenu rasparčavanja klasične književnoznanstvene hijerarhije, koji se pritom predočavaju kao dvojaki. S jedne strane, tako, prate se neki od mogućih odnosa ovog savremenog književnoteorijskog usmjerenja prema drugim, prethodećim te vremenski naporednim književnoteorijskim školama, orijentacijama i idejama. S druge, pak, strane, a s potonjim u uskoj vezi, uočavaju se pojedini pokušaji, uvjetno govoreći, unutarnjeg profiliranja ovog teorijskog projekta, sve to s ciljem jasnijeg razumijevanja ove naročite pojave u teoriji danas, kao i promjena koje su u ovoj složenoj oblasti potaknute ili ostvarene djelatnošću novog historicizama i/ili poetike kulture.
