Sažetak
U romanu Irfana Horozovića, a u sklopu svijeta trivijalne svakodnevnice rađaju se akteri (Kjazim Mehanija, imotski kadija,
Muradif Šejto, Narcis) koji svim silama bježe iz međa nametnutog identiteta, pronalazeći puteve izrasle na srazu sila iz kojih se prepoznaje i razrasta iracionalni svijet. To "stanje" u književnoj radionici Irfana Horozovića kreira hermetizam u kružnici znakova koji se nastoje razumjeti. U romanima Imotski kadija, Kalfa, Karta vremena ili Rea čitalački detektiramo problemsko-iracionalne sfere čovjekovog skrivenog ega, ali skrivenog samo utoliko ukoliko ispuštamo iz vida apsurdne okolnosti u koje nas život često ubacuje. Horozovićevi romaneskni akteri avangardno prkose stvarnosti i spas pronalaze u fantastičnom, imaginarnom, odsanjanom. Junaci tih proza zahtijevaju ("želim da mi se objasni sve ili ništa"), decidno traže određenu
koherentnost apokaliptičnog samoprepoznavanja.