TRAGOM POETIKE MODERNIZMA – SAN KAO PROSTOR PAMĆENJA U BOŠNJAČKOM ROMANU S TEMATIKOM IZ POSLJEDNJEG RATA (1992–1995)

Sažetak

Cilj ovog rada jest istaći psihološke aspekte romana s tematikom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995), posebno se fokusirajući na funkciju podsvjesnih tokova u prostoru pamćenja ratne traume i svjedočenja o njoj. Prostor sna otvara nove mogućnosti arhiviranja ratne traume u brojnim romanima s ratnom tematikom koji nastaju kao aktuelna pojava u bošnjačkoj književnosti. Teorijski osnov za ovaj rad pronađen je u odbljescima psihološkog realizma čiji je utjecaj snažan u modernističkoj poetici 20. stoljeća, zatim u psihoanalizi i njenoj vezi sa postfeminističkim teorijama, a razmatranje je dovelo do zaključka da patnje u svijetu zla otvaraju unutrašnja prostranstva beznađa u kojem se haotično kreću protagonisti analiziranih romana. U ovom radu bavit ćemo se funkcijom sna kao krajnje simboličnog prostora pamćenja ratne traume u romanima Iščezavanje plavih jahača Nermine Kurspahić, Žene. Glasovi Jasmine Musabegović i William Shakespeare u Dar es Sallamu Irfana Horozovića.