Sažetak
U radu se nastoji prikazati sintaksički nivo ispitivanja funkcije glagola "ići" i "imati" u prilikama gdje oni nisu nosioci leksičkog jezgra glagolske radnje, pa time ni samostalni rečenični (sintaksički) konstituenti, već služe kao modifikatori, upravni glagoli, operatori, ili pomoćna sredstva za potpuni leksički glagol kojim se glagolska radnja pritom iskazuje. U razradi teme imat ćemo priliku uočiti karakter modalnosti u glagola "ići" i "imati", gdje ih neke njihove osobine svrstavaju u pomoćne riječi, tj. modalne i pomoćne (ali i fazne) glagole. Ispitana je i granica između složenog predikata i složene rečenice pri upotrebi modalnih glagola "ići" i "imati" s obzirom na njihovu dvojaku leksičko-semantičku prirodu, što se odražava na strukturu i morfoloških, i sintaksičkih kategorija, kada su u pitanju složeni glagolski oblici i njihova istih.
Prikazano je i poređenje našeg jezika s engleskim jezikom, gdje su dati ekvivalenti s primjerima i rješenjima.
Opisani su i pojedini dijalektizmi u formi pleonastičke konstrukcije, gdje se daje u razmatranje mogućnost njihovog uvođenja u fond standardnih jezičkih formi i izraza.
