Sažetak
Ovaj rad je baziran prvenstveno na sociološkim, antropoliškim i estetskim teorijskim aspektima postmodernističke kulture. Fokus rada je na kritičkom promišljanju kulture kao besmislene tvorevine koja se odala najprimitivnijim formama egzistencije poput rigidnog individualizma, narcizma, fatalističkog ljubljenja materijalizma i novca. Glavna vrijednost postmoderne je svakako novac koji za posljedicu kreira jednu novu kulturu, kulturu apsurda i kontradiktornosti.
S druge strane, rad kritički promišlja o ulozi umjetnosti u takvoj sferi. Umjetnost postaje aktivistička, subverzivna i krajnje provokatorska! Umjetnička djela se barem na vrhuncu postmoderne tretiraju kao vizija društvene tragike – govor o istini. Da bi na kraju i sama postala ono čemu se izrugivala i što je kritizirala, što i potvrđuje tezu da je u postmoderni sve umjetničko i da umjetničko ni ne postoji.
Na kraju, ovaj rad za analizu, uzima iz šezdesetih godina prošlog stoljeća umjetničku instalaciju skoro namjerno zaboravljenog američkog umjetnika - Ed Kenholza pod nazivom Državna bolnica koje doista impresivno daje svoj vizualni ekspoze o postmodernističkoj svakodnevnici i realnosti.
