Sažetak
U radu će se istražiti prostor intimne refleksije i empatije, kao i specifične individuacije i emancipacije lirskog subjekta poeme Na pravi put sam ti, majko, iziš’o Skendera Kulenovića. Kroz jezičko-stilsku analizu, metodom pomnog čitanja, uz uvažavanje kontekstualnog pristupa, te osvrt na Kulenovićeve autobiografske i autopoetičke iskaze, rasvetliće se razlozi zbog kojih, uprkos naizgled izneverenim majčinim očekivanjima, istinska individuacija i emancipacija, odnosno pravi put za lirskog subjekta postaje moguć jedino delatnom borbom i odbijanjem društvenih obrazaca koji reprodukuju eksploataciju i patnju. Ovo će čitanje pokazati kako principi solidarnosti, pravde i jednakosti postaju svojevrsni kategorički imperativ i sine qua non slobode i humaniteta, čime se otvara mogućnost ženskog oslobađanja, ali i transformacije samog pojma ljubavi. Doslednim i zaokruženim jezičkim oblikovanjem poeme ostvaruje se njena estetičkoetička suverenost paradigmatična za opus ovog autora, a izvesni poetički iskoraci čine je jedinstvenom i apartnom u širem, južnoslovenskom jezičkom, književnom i kulturnom okviru datog vremena.