Sažetak
U radu se ukazuje na značaj Makarske u sastavu Hercegovačkog sandžaka za vrijeme dvostoljetne osmanske vladavine. Ističe se krajiški položaj tog malog primorskog mjesta koji je u razvojnom smislu bio prilično limitirajući. U tom pogledu navode se kontinuirane prijetnje, tj. neprijateljstva iz susjedne mletačke Dalmacije. U fokusu je makarska luka, zapravo trgovačka skela, kao destinacija od privredne važnosti kako za lokalno stanovništvo, tako i Visoku portu. Skrenuta je pažnja i na niz poteškoća u funkcioniranju spomenute skele gdje se uglavnom prodavala so dovožena iz mletačkih solana. Naglašena je uloga makarskih franjevaca i njihovog samostana koji je u naznačenom periodu formiran, devastiran, ali i obnovljen. Daje se i kratki osvrt na društveni status stanovnika Makarskog primorja. Pojašnjena je njihova spremnost da u ratnim okolnostima otkažu lojalnost sultanu i iskažu naklonost prema Mletačkoj
republici.
