Sažetak
Učenje stranog jezika i razvoj komunikacijskih kompetencija je složen i mučan proces, koji zahtijeva mnogo vježbe i koji, osim svijesti o potrebi poznavanja jezika, zahtijeva i druge psiholingvističke elemente kao što su motivacija, razvijanje pozitivnih stavova prema jeziku, kulturi i narodima kojima je to maternji jezik. Pitanje koje se u radu postavlja jeste kako potaknuti učenike na komunikaciju na stranom jeziku i razbiti pasivnost bez obzira na njihove jezičke i psihološke barijere. U pokušaju da se odgovori na to pitanje, u radu se ukazuje na niz jezičkih igara, koje uzimajući u obzir kognitivne, emocionalne i društvene čimbenike, olakšavaju razvoj govornih vještina. Cilj rada je ukazati na mogućnosti podrške razvoju govornih vještina kroz upotrebu igara koje nisu ograničene samo na mehanička usvajanja rečeničnih obrazaca ili leksike, ili pak zamorna ponavljanja i imitiranja nastavnika. Sudjelovanjem u igrama, učenici proces imitiranja i ponavljanja obavljaju nesvjesno i uče koristiti različite strategije npr. komuniciraju jedni s drugima, uče postavljati pitanja, prate tok igre, zaključuju na temelju promatranja drugih i sl. Istovremeno oni uče da se natječu, dok se njihove aktivnosti definiraju i kontroliraju pravilima igre. Korištenjem igara u nastavi njemačkog jezika u mogućnosti smo aktivirati učenike i utjecati na njihov razvoj. Igre pomažu učenicima u poboljšanju njihovih intelektualnih i taktičkih sposobnosti, ali one također utječu na razvijanje pamćenja. Sudjelovanjem u igri učenici se koriste jezikom za određenu namjenu i nemaju problema s motivacijom i komunikacijom na njemačkom jeziku. Stoga, igre u obrazovnom procesu predstavljaju nezamjenjivu tehniku i sredstvo, jer prvenstveno pridonose razvoju kognitivnih i socio-emocionalnih sposobnosti učenika.
