Sažetak
U radu se analiziraju gramatičke i značenjske strukture deriviranih pridjeva u djelu Dîvânü Lügâti’t-Türk. Dakle, analiza gramatičkih i značenjskih struktura deriviranih pridjeva zasniva se na konkretnim kontekstualnim primjerima iz enciklopedijskoga djela u kojem se objedinjuju sve osobitosti turkijskih jezika u 11. stoljeću. Stoga bi ovakva analiza trebala dati doprinos proučavanju turskoga jezika iz dijahronijske perspektive. Pored toga, analiza bi trebala doprinijeti boljem razumijevanju gramatičkih i značenjskih struktura turskoga jezika, a s obzirom na to da se u radu analiziraju jezičke osobitosti deriviranih pridjeva, rezultati dobijeni u analizi trebali bi dati doprinos boljem spoznavanju i razumijevanju sufiksalne tvorbe riječi u turskome jeziku.
