Sažetak
U radu se dovodi u vezu konotacija kao jedna od komponenti ekspresivnog značenja i ekspresivnost kao semantička kategorija. Cilj analize je dobijanje odgovora na pitanje kakva je uloga konotativnog značenja, za što se vezuje pojam konotacija, koje još komponente značenja sadri ekspresija. Istraživanje je zasnovano na korpusu sedam pripovijetki Hamze Hume. Ovaj korpus omogućio je uvid u konotaciju koja sadrži asocijativnost i uopće karakteristike ekspresiva kao jedinica koje su stavljene na marginu značenja. Pored teoretskih činjenica, rad sadrži i konkretne primjere na osnovu kojih dolazimo do zaključka da konotativno značenje imenica, glagola, pridjeva i priloga može biti pozitivno ili negativno. I najzad, konotacija je okarakterisana kao semantička suština, dok ekspresija prevazilazi disciplinarne granice.
