Intertekstualnost i intermedijalnost u romanu "Hodnici svijetlog praha" Vitomira Lukića

Sažetak

Rad analizira intertekstualne i intermedijalne veze Lukićevog romana sa drugim književnim tekstovima i umjetničkim djelima. Ukazano je na utkanost Danteovog Pakla, Kafkinog Procesa, biblijskog prototeksta u direktnoj citatnosti ili u aluzijama, Carrolove Alise u zemlji čuda, Ravelovog Bolera i Glamočkog kola. Istražiti ovu temu pokazalo se fundamentalno važnim za razumijevanje i tumačenje romana budući da se preko ostvarenih intertekstualnih i intermedijalnih veza Lukićev tekst kreira mnoštvo novih vlastitih značenja po principu iluminativnosti i nepodložnosti prototekstualnim predlošcima. Problematiziran je i udio fantastike koja zajedno sa intertekstualnošću ovaj roman pomjera od visokog modernizma ka postmodernističkom diskursu.