Gramatičke i značenjske strukture denominalnoga derivacijskog ufiksa -La u djelu Dîvânü Lügâti’t-Türk

Sažetak

Djelo Dîvânü Lügâti’t-Türk jeste jedno od prvih enciklopedijskih filoloških djela u historiji pismenosti turkijskih naroda. Stoga je ovo djelo vrlo važno za proučavanje leksikografske tradicije i gramatike turkijskih jezika i dijalekata. Zapravo, djelo Mahmuda Kašgarija pod naslovom Dîvânü Lügâti’t-Türk predstavlja zajedničko jezičko blago u kojem se objedinjuju sve osobitosti turkijskih jezika u 11. stoljeću. I danas je značaj ovoga djela univerzalan, prvenstveno zato što se ovo enciklopedijsko djelo može okarakterizirati kao zajedničko jezičko blago svih turkijskih naroda. Primarni cilj ovoga rada jeste analizirati gramatičke i značenjske strukture denominalnoga derivacijskog sufiksa -lA u djelu Dîvânü Lügâti’t-Türk. U radu se na temelju konkretnih kontekstualnih primjera iz djela Dîvânü Lügâti’t-Türk analiziraju sve gramatičke osobitosti denominalnoga derivacijskog nastavka -lA koji se dodaje na korijen ili osnovu imenskih riječi. Jedna ovakva analiza trebala bi dati značajan doprinos proučavanju turskoga jezika iz dijahronijske perspektive, ali bi, isto tako, trebala doprinijeti boljem spoznavanju i razumijevanju gramatičkih i značenjskih struktura derivacijskih sufiksa u turskome jeziku.