Sažetak
Kako izgraditi metod kojim će svijest dolaziti u posjed suština samo je jedno od pitanja fenomenologije Edmunda Husserla. Švicarski germanist Emil Staiger tvrdi da tome treba dodati još dva pristupa: povezivanje svih pojedinačnih opažanja u cjelinu hermeneutičkog kruga, te usmjeravanje na jezik kao medij u kojem se ti fenomeni manifestiraju. Roman Ingarden, pak, ispituje način na koji književno djelo postoji kao estetski predmet. Fenomenološki metod omogućio je istraživanje književnog djela kao umjetnine u našoj svijesti i zato nam je od izuzetne važnosti u nauci o književnosti. Ostaje pitanje: ako tekst treba očistiti da bi se došlo do suštine književnog djela, ako je tekst, dakle, bitak, gdje je tu onda čitalac i koju funkciju on ima u svemu tome? Ne postoji li tekst upravo i samo radi čitaoca? I ako se tekst može „očistiti" od svega nepotrebnog, ima li to on samo jedno značenje ili ih je više?
