Sažetak
Sistemi numerisanja i njihove odgovarajuće (rezultujuće) notacije su vrlo važne tekovine civiliziranog svijeta. One imaju široku primjenu u teoriji i praksi i nezaobilazan su instrument potreban za funkcionisanje savremenog života. U ovom članku govorimo o njihovoj primjeni u genealogiji, odnosno u kreiranju nekih stabala (porodičnih stabala i parentela). S obzirom da se stabla familija grafički predstavljaju putem shema i tekstualno u listama (tekstualnim tabelama), zbog toga ćemo njihove numeracije razmatrati u oba slučaja. Svakom članu posmatranog genealoškog stabla ćemo dodijeliti jednu jedinstvenu numeričku oznaku (vlastiti broj) koji mora biti jednoznačno određen. Znamo da je već više stotina godina pažnju genealoga privlačilo istraživanje raznih genealoških metoda numerisanja. Tako postoji više desetina tih metoda i još više njihovih modifikacija, poboljšanja. U tekstu ćemo prezentirati i obraditi četiri vrlo poznata numerička (genealoška) sistema sa njihovim glavnim osobinama, prednostima i nedostacima. U ovom radu rukovodimo se namjerom da, radi ilustacije, izvršimo međusobnu komparaciju tih sistema kako bismo donijeli ispravnu i opravdanu odluku o izboru onog sistema (metode) na kojem ćemo izvršiti modifikaciju. Radi se o ovim numeričkim sistemima: de Williers/Pama System, Henry System, Metoda d’Aboville i Meurgey de Tupigny System. Za svaki navedeni sistem kreirat ćemo primjere odgovarajućih shema sa pripadnim numeričkim oznakama njihovih članova. One će biti bazirane na četiri generacije s ciljem teorijsko-praktičnog razmatranja i davanja odgovora na već postavljeni radni zadatak. Uz prikaz i obrazloženje razloga, prezentiran je prijedlog Modifikovanog Meurgey de Tupigny Systema, gdje su pored Primjera 5 (grafičke sheme tog sistema) date na kraju i prednosti koje nas opredjeljuju za uvođenje ove modifikacije.
