Sažetak
U njemačkim građanskim tragedijama koje su nastale u drugoj polovici 18. stoljeća odražava se slika patrijarhalno strukturirane obitelji u kojoj žena kao majka nije samo marginalizirana, već gotovo potpuno iščezava. U ovom radu analizirana je struktura obitelji s posebnim osvrtom na konstrukciju lika majke u trima paradigmatskim djelima, Lessingovoj tragediji „Emilia Galotti“ (1772.), Schillerovoj „Kabale und Liebe“ (1784.) i Wagnerovoj „Die Kindermörderin“ (1776.). Dok je otac zaštitnik obiteljske časti i nositelj građanskih vrijednosti, majka se pokazuje kao lakomislena i naivna žena koja ne prepoznaje opasnost iz aristokratskog svijeta. Ona zato ne zaslužuje mitsku ulogu i ostaje izvan kruga samožrtvovanja i moralne veličine. Mit o majčinstvu na taj se način paradoksalno realizira u svijetu bez majki: utopistički građanski svijet osjećajnosti iščezava u surovoj tiraniji patrijarhata. Dok kći mora umrijeti da bi bi sačuvala svoju krepost kao trajno vlasništvo oca, majka mora nestati iz drame upravo zato što simbolizira izgubljenu nevinost i nedostatak moralnog integriteta.
