Sažetak
U ovome radu pokušava se, na temelju prostorne i vremenske vertikale, a to znači na osnovu ustanovljenoga geografskog kriterija - doline rijeke Bosne, koja je bila, i s obzirom na vremenski aspekt, središte (posebno srednjovjekovnoga i kasnije osmanskoga) bosanskoga kulturno-vjersko-državnog kontinuiteta, ukazati na određene lingvističke determinante koje su učestvovale u stvaranju pojedinih ojkonima. Analizirani ojkonimi jesu: Sarajevo, Vogošća, Visoko, Moštre, Kakanj, Zenica i Vranduk, koji su specifični, kako po svojoj kulturno-historijskoj ulozi, tako i po onomastičkim osobinama koje u nekim slučajevima imaju upravo iskazanu vezu između imena i uloge tog ojkonima u određenome historijskom trenutku.
