„Smrt ima svjedoka“: Fantastični okvir svjedočenja o ratu na primjeru pripovijetke „Čovjek s broja tri“ Muhameda Kondžića

Sažetak

Ovaj rad pokušat će promatrati pripovijetku Čovjek s broja tri Muhameda Kondžića u kontekstu poetike svjedočenja. Ključni koncepti uklopljeni u diskurs svjedočenja su dokumentarnost, svjedok, trauma, pamćenje, a u kontekstu ove pripovijetke, koja tematizira doba Drugog svjetskog rata i smrti, racija i čudom izbjegnuta smrt čine prelomni vanjski događaj koji uvjetuje način pripovijedanja i odnos lika prema stvarnosti. S obzirom na to da je Kondžić pripovjedač koji svojim narativnim postupcima kreira sliku pripovjedačke Bosne, ovaj rad će pripovijetku Čovjek s broja tri pratiti i u toku antiratne bosanskohercegovačke pripovijetke, koja ispituje poziciju običnog čovjeka u prostoru rata oblikujući ga kao gubitnika i nijemog svjedoka masovnih stradanja nevinih.