Leksičke intenzifikacije , kumulacije i ponavljanja u prijevodima Kur 'ana: (Pojačanje značenja, Kumulacija i tautologija, Paralelizam i polisindet)

Sažetak

Kur'an je posljednji pisani trag metafizičke komunikacije između Boga i čovjeka, ostao je zasigurno neiscrpna literarna baza za sve profile naučnika i istraživača, lingvista posebno. Prevođenja „svetih knjiga“ su se ustručavali i najvrsniji prevodioci kako zbog izazova neponovljivosti forme tako i zbog opreza prema eventualnom grijehu i(li) bogohuljenju kojeg prijevod može uzrokovati.

Rad Leksičke intenzifikacije, kumulacije i ponavljanja se bavi i tretira prijevodne ekvivalente leksičko-semantičkog nivoa strukture jezika kroz navedene tri semantičke posebnosti. Pri obradi je korišten bogat inventar građe, kako korpusa tako i bibliografskih jedinica, analizirana je postojeća literatura o temi rada, a podaci su korelativno i komparativno predstavljeni kroz četiri prijevoda Kur'ana na bosanski jezik izravno i pouzdano sa arapskog originala.

Ovaj rad ima za cilj započinjanje i aktueliziranje leksikoloških i općesemantičkih istraživanja prijevoda svetog teksta, koji su
gramatički interesantni, a nadasve stilogeni.

Zadatak je bio uočiti, izdvojiti i definirati primjere intenzifikacije, kumulacije i ponavljanja koje su prevodioci koristili svaki na svoj
način, te opisati, odnosno reinterpretirati teorijska načela leksičke semantike bosanskoga jezika na primjerima iz korpusa.
Kada Uzvišeni Bog želi otkloniti bilo kakvu sumnju u poruci ili istaći njezinu važnost ili potvrditi sadržaj kojeg ajet (rečenica) prenosi, On se koristi pojačanjem značenja, intenzifikacijom ili koroboracijom. U arapskom jeziku intenzifikacija je način postizanja pojačanog značenja rečenice a ostvaruje se na različitim nivoima jezičke strukture.

U Kur‘anu se na mnogo mjesta i u mnogo ajeta koristi pojačavanje značenja pojedinih dijelova rečenice. Ovakvo pojačavanje značenja može biti verbalnog i značenjskog karaktera.

Za svaku leksično-semantičku posebnost u sažetku je naveden po jedan primjer kao što je to sljedeći slučaj intenzifikacije koje smo komparativno analizirali u prijevodima:

(2:83) – i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima (BK, EK, MM); kod ED nema intenzifikatora; ovdje uočavamo i gradaciju.
Korištene skraćenice iza citata se odnose na autore prijevoda npr. BK - Besim Korkut.

Kumulacija spada u figure klasične retorike što reafirmaciju dobijaju i u modernoj književnoj poetici i u lingvistici. Razlika između kumulacije i tautologije je u tome što se tautologijom ista misao ponavlja, a u kumulaciji misli i izražaji sličnog značenja. Ove dvije figure su veoma bliske, ali ne i podudarne. Tautologija bi bila kumulacija jezičkih znakova s redupliciranim značenjem, a kumulacija reduplikacija samo dijela značenja, semantičke komponente. To potvrđuje sljedeći primjer:

(2:40) – u jednom ajetu kumulacija zamjenica za prvo lice Moje, Mi, Ja, Svoj, Mene (BK, EK i ED); kod MM ponavljanje I Mene, ta Mene.

U našem korpusu ponavljanje (ar. al-mukabela) leksike je dosta prisutno. Kada se nekom elementu, leksičkoj jedinici pridaje poseban značaj i želi da čitaocu skrene pažnja na nju, on/ona se ponavlja. Ponavljanja ima u okvirima jednog iskaza, jednog paragrafa, neka su prisutna na širem planu, prenose se iz paragrafa u paragraf, neka kroz cjelinu.

Npr. (2:123) – kada niko...kada se ni od koga...kada nikome...i kada im (BK); samo MM nakon prve upotrebe kada uvodi veznik niti.

Važno istaći je i to da smo istraživali nadnaravan tekst, nenadmašan, neuporediv, zadivljujući u svim sferama jezika, tekst koji odbija da bude prihvaćen kao umjetnina.

Spomenimo i to da se kroz rad koristila deskriptivna metoda kojom smo detaljno obrazložili, opisali i primjerima iz korpusa potkrijepili određene jezičke pojave karakteristične za naše istraživanje. Zatim kontrastivna analiza i jedna od važnijih metoda bez koje nije moguće govoriti o stilu Kur'ana kao cjelovitom fenomenu je leksičkostilistička kojom smo pokazali svu osebujnost kur’anskog stila kroz semantičku figurativnost.

Rad otvara nove horizonte za proučavanje tekstova religijske provenijencije.