Nomadizam i pitanje identiteta u romanu Nigdje, niotkuda Bekima Sejranovića

Sažetak

Svijet u kojemu danas živimo po mnogo čemu je drugačiji od onoga u kojemu se živjelo do prije samo nekoliko decenija. Pod sjenkom nesigurne i neizvjesne budućnosti centralne teme postaju tamni scenariji i pitanja opstanka/preživljavanja. U takvom ambijentu dešavaju se ne samo velike i surove ekonomski i egzistencijalno motivirane migracije stanovništva, već i sve učestalija pojava egzilantsva iz ovih ili onih razloga, koje prerasta u način i stil života. Rad istražuje poziciju Bekima Sejranovića u odnosu na dominantni globalistički koncept nomadizma kao kulturne opsjednutosti transformacijom. Nomadizam u njegovom slučaju predstavlja vid traženja sebe i otpora prema stalnom mjestu boravišta, ukorijenjenim društvenim praksama i totalitarnim autoritetima, posljednji pokušaj da se živi slobodno i punim plućima, što su provlačeći motivi i ideje gotovo svih njegovih djela, napose romana Nigdje, niotkuda (2009), kao i u svim njegovim ostalim djelima. Nomadizam i egzilantstvo postaju ne samo sudbina pripovijedačeva, već i njegov svjetonazor i svojevrsna potraga za nekim izgubljenim ili fingiranim svijetom. Neodvojivo od ovoga je, svakako, i pitanje identiteta, koji je u ovom dobu nerijetko fluidan ili ispražnjen od sadržaja te ga je danas gotovo nemoguće definirati. Stalno redefiniranje identiteta i potraga za samim sobom upravo su obilježje ovog Sejranovićevog romana.