Sažetak
Svrha rada jeste kritička analiza narativnog diskursa u odabranim djelima Williama Faulknera i Meše Selimovića. Vođeni željom da iskažu stare istine na novi način, i Faulkner i Selimović eksperimentirali su sa književnom formom i izrazom kako bi izrekli novu osjećajnost svijeta u kojem su živjeli.
Cilj rada jeste da se usmjeri na osnovna narativna težišta književnog rada Faulknera i Selimovića, kao što su književna forma, stil i jezik, a u nastojanju da se uvidi da između dva pisca i njihovim djelima postoje mnoge sličnosti. Iz tog razloga u radu se komparativno istražuju Faulknerovi romani Krik i bijes (The Sound and the Fury, 1929), Svjetlost u augustu (Light in August, 1932), Absalome, Absalome! (Absalom, Absalom!, 1936), Idi, Mojsije (Go Down, Moses, 1942) i Selimovićeva prozna djela: Derviš i smrt (1966), Tvrđava (1970), Ostrvo (1974) i Sjećanja (1976) unutar konteksta moderne književne teorije i širih književno-historijskih, teorijskih i kulturoloških rasprava.